* piskarije *

16.05.2007., srijeda

Zagrijavanje

Kako smjestiti mužjaka dvometraša sportskih nagona (dakle, opreme raznorazne koliko hoćeš) i ženku od metar i osamdeset koja u posjedu ima bolesno velike količine knjiga... u stan od 25 kvadrata?

Pomolimo se. smijeh


Ane Sardina

- 20:39 - Reci (26) - Ispiši - # - Vidi komentare -

12.05.2007., subota

Staro mjesto, novo lice

Pisati o sebi je pisanje sebi. Nije lak zanat, osobito ako ne znaš što bi si reko. Ako nemaš ništa, tko si ti uopće? Ako si jednostavan, zaboraviš da postoji i onaj netrivijalni dio tebe. Kojeg čekaš. Da nadođe. Hoće.

Što je život ako nije povratak na staro stanje. Možda apgrejdano zercu, ali na istu bandu dođe. Sreća uvijek pogađa isto mjesto (premda se čini sasvim drukčije).


Nema pisanja bez cilja. Nema cilja bez zadovoljstva.


Otrčiš uvijek isti krug (nova su samo lica) i vratiš se tamo gdje znaš da jesi (...).



Bacam stvari iz ormara. Da njegovima nađem mjesta. Vratila sam se u svoje vruće potkrovlje (tek kad odeš shvatiš koliko ti neki prostori znače), otrčala onaj zamišljeni krug i donijela sa sobom pojačanje. Pravo vlaško. :)

Udvoje je ljepše.
- 17:25 - Reci (13) - Ispiši - # - Vidi komentare -

09.09.2006., subota

Bez leptirića, al' ipak

Spremam se u kino. Ovaj put ne idem zato što sam vidjela dobar filmski plakat nego zato što manično obožavam Almodóvara i jedva sam dočekala da se i kod nas krene prikazivati (i ne mogu me nikakve loše kritike pokolebati!). :D

Al' dok sam tako, spremajuć se, peglala košulju, palo mi je na pamet da filmove vrlo često biram vodeći se plakatom koji vidim. Imbecilno, to svakako, ali ni sama ne sumnjam kako i iza takve rabote ko što je slaganje plakata ne stoji cijeli niz pravila koji prate psihološke profile raje. Hoću reć, samo nek' metnu leptiriće i ja to idem garant gledat makar film bio zadnje smeće. [sad se mala, kao, srami]

E, pa mi vrag nije dao mira i išla ja tražit tko se uopće dosjetio takvog presjajnog izuma. I nađoh ga! 1890. je to bilo, a frajer se zove Jules Cheret. Doduše, plakat nije bio reklama za određeni film nego je davao informacije o tome kad se koji filmić prikazuje.

Nedugo zatim, 1896., M. Auzolle je dizajnirao prvi pravi filmski plakat i to za film L'Arroseu Arrose.

Evo kako je to izgledalo prije 100-ak godina: ola la.


Na net.hr-u su se potrudili i izdvojili 50 postera koje oni smatraju najboljima ikada. Slobodno bacite joko na njihov izbor.

Meni su bile interesantnije naške inačice istih: Posljednji tango u Parizu, Prohujalo s vihorom, Smrt u Veneciji, Kum, Apokalipsa danas...




A ja se odoh vratiti. :)



- 20:20 - Reci (22) - Ispiši - # - Vidi komentare -

24.08.2006., četvrtak

Što jest kad ništa nije

Nada se construye sobre piedra. Todo se construye sobre arena, pero debemos construir como si la arena fuese piedra.

Jorge Luis Borges

I baš je tako. Sasvim prigodno, ova rečenica je noćas dolutala u moj vidokrug.

Ponavljam kao mantru:

Ništa nije izgrađeno na kamenu. Sve je građeno na pijesku, ali moramo graditi kao da je pijesak kamen...
Ništa nije izgrađeno na kamenu. Sve je građeno na pijesku, ali moramo graditi kao da je pijesak kamen.
Ništa nije izgrađeno na kamenu. Sve je građeno na pijesku, ali moramo graditi...
Ništa nije izgrađeno na kamenu. Sve je građeno na pijesku...
Ništa nije izgrađeno na kamenu...
Ništa nije izgrađeno...
Ništa nije...



(Buenos Aires, 24. kolovoza 1899. - Ženeva, 14. lipnja 1986.)

- 02:25 - Reci (24) - Ispiši - # - Vidi komentare -

23.08.2006., srijeda

Cvrkutanje

Volim kad zahladi. Sva se skupim u sebe i uživam u sitnim trncima koji me tjeraju da se gibam. Barem malčice. Ko večeras. Neprimjetno.

Zato volim ljetne večeri. Poželiš džemper na sebi (ne poneseš ga jer voliš željeti). Ili se stisneš u nečijoj blizini i kradeš toplinu drugog tijela. [ne i ovaj put. šmrc]

Sjedim na ljetnoj sceni Muzeja za umjetnost i obrt. Gledam U
posjetu kod gospodina Greena
i Kvrgića. Pitam se otkud mu tolika snaga. Dolazi li to zračenje s iskustvom ili se jednostavno takav rodiš?

Čovjek oblikuje prostor oko sebe. (Ne prostor njega! Zapamti, mala!)


Još sutra igra. Ako ne znate kud sa sobom, počastite se.



- 00:22 - Reci (12) - Ispiši - # - Vidi komentare -

22.08.2006., utorak

Krletka

Da živim negdje drugdje, bila bih sasvim neka druga ja. Da, zvuči glupo, slažem se.

Tako mi je malo bilo potrebno da se prebacim na stari ritam. Prestrašila me brzina.


Kad sam se tek doselila u ovu svoju malu ćibicu, jedna teta mi je pričala o prostoru koji ću graditi i o svim nesvjesnim stvarčicama na koje će me isti tjerati.

Nisam tada potpuno shvatila o čemu trkelja. Bilo mi je jasno samo to da se moram potruditi oko energije kojom će zračiti ovo mjesto.

Htjela sam mir. Svoj mali raj. Mjesto gdje nikad neću biti nervozna.


I smiruje me, to svakako. Toliko da mi trebaju sasvim drugi prostori za pokretanje.

- 01:16 - Reci (9) - Ispiši - # - Vidi komentare -

19.08.2006., subota

Beznaslovni intermezzo

Ovaj blog je u jednom trenutku prestao biti moje mjesto. Znate onako... iskreno moje.

Dok to čitam, vidim koliko sam se mijenjala putem (a, sasvim predvidljivo, ostala sam uvijek ista [bljuv] ).

Dugo sam željela željeti ovdje nešto napisati. Nedostajalo mi je to. Ali su se riječi nekako kočile u grlu, previše je toga htjelo van. I nije. Htjelo van.

Jedna tiha oaza. Tiho mi nije išlo od ruke. Zato sam i bila tiha. :)


Baljezgam, i kenjam, i u krug (ukrug!) uvijek jedno te isto ponavljam. Neka i ovih slova. Nek se nađu. Vlastite trenutke je zabavno čitati. Čak i kad su zamorno ponavljajući. Pa se sramite. Ko kad vam poznanici gledaju fotke iz albuma na kojima se blesavo kreveljite, ili taman žvačete onaj dobar komad koji ste tako fino i ufino htjeli smazati i ostati damski na razini zadatka. Taj glupi trenutak vas odao. Netko dobronamjeran zaigrao se fotićem i sad se društvo, uz čašicu kave i stolno zaokruženi, naslađuje. Dobronamjerno, dakako.


Nedostaju mi mnogi koji su u ovim krajevima ostavljali dio sebe. Znate kako to ide... Čovjek se lako navikne na dobro.


- 22:36 - Reci (16) - Ispiši - # - Vidi komentare -

18.08.2006., petak

Oj joj, dome moj

Nisam se odmorila. Nisam se ni nakupala. Ono malo boje što bi i htjelo na mene, onemogućila sam visokim faktorima. [u ovo doba iskvarcanih žena, bijelo je prilika za upečatljivost]

Bare i ja (a i pokoji plaćenik) vraćali smo se u Zagreb vrlo nervozno. Želimo konačno stići na svoje mjesto (a i ono uvijek izmiče).

Vozila sam starom cestom (ono moderno i nije vožnja nego lijenost). Došla do table Udbina. Kaže, Zagreb desno, Zagreb ravno.
Gledam u putokaze taj djelić sekunde i produžim ravno. Moderna djevojka. Idemo na dosadni autoput. Utabanim stazama. Na sigurno.

Valjda mi je nedostajala istost. I dosadan, sasvim moj, mir.


Lijepo je biti doma.

- 23:58 - Reci (9) - Ispiši - # - Vidi komentare -

19.07.2006., srijeda

Nekoliko aforizama prije puta

Tuga i radost uvijek jedna drugu presreću.

Kada pomisliš da je sreća konačno u tvom vlasništvu, ona ode.


Voljeti iskreno, a da nije naivno, nemoguće je.

- 23:55 - Reci (20) - Ispiši - # - Vidi komentare -

04.07.2006., utorak

Bla bla paket

Nije vruće. (To je dobro.)
Svima oko mene neka frka. (To nije dobro.)
Ja ni ne znam kako je meni. [balun_mode] (To je žalosno.)

Ali nije vruće. Udahnuti, mahnuti, koraknuti. [razbija balun]

Nu, vidi ovo!

Nakon ciklusa španjolskog filma svake večeri do polovice srpnja na programu kina Tuškanac još je jedan izbor iz fundusa stranih filmova Hrvatske kinoteke. Prilika je to za vidjeti filmove A.G. Germana, Maria Monicellija, Liliane Cavani, Istvána Szabo, Federica Fellinija, Ermanna Olmija, Davida Lyncha, i dr.

detalji

- 15:01 - Reci (22) - Ispiši - # - Vidi komentare -

Dizajn uljudno posuđen od Karisma Templatea i prilagođen Blog.hr-u i vlastitom ukusu.
Raznorazne skripte utkane u kod dovučene s Dinamic Drivea. + RSS Digest